U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Cro Ironman
Objavljeno: 31.05.2007.
Trostruki ironman - 11 kilometara plivanja, 540 kilometara vožnje biciklom i na kraju trostruki maraton -gotovo 127 kilometara trčanja u komadu! Tko je dovoljno hrabar ići na ovakvo natjecanje!!? Josip Dikon Brada.

Ako si normalan, ne možeš ništa vrijedno napraviti. Uspijevaju samo oni koji, pa recimo, nisu baš sasvim normalni, kaže Josip Dikon Brada, 53-godišnji Zagrepčanin - najekstremniji hrvatski sportaš koji se 6. lipnja u njemačkom Moosburgu sprema završiti ono što još nije napravio niti jedan Hrvat.

Trostruki ironman - 11 kilometara plivanja, 540 kilometara vožnje biciklom i na kraju trostruki maraton -gotovo 127 kilometara trčanja u komadu!

- Bude li sve u redu, za to će mi trebati ‘sekundica’ manje od 40 sati. Inače, limit je 56 sati - kaže Dikon, legenda među svim ekstremnim sportašima koja zadivljuje svojim uspjesima, ali pripremama i proslavama uspjeha.

Posebne programe prehrane poštuje, ali špek i luk uoči natjecanja nikada neće odbiti. Za koncept karantene su ga obavijestili, ali o njemu najčešće razmišlja kada se u dobrom društvu opušta uz pivo. Za odmor, pak, kaže da je relativna stvar.

U to su se ponajbolje uvjerili njegovi konkurenti na kraju prošlogodišnjeg dvostrukog ironmana u Neulengbachu. Nakon 7,6 kilometara plivanja, 360 kilometra vožnje bicikla i 84,39 kilometara trčanja neki su njegovi konkurenti završili na infuziji, neki su shrvani bolovima smrznuti pokušavali pod dekama uhvatiti malo sna, a Dikon je otrčao još jedan počasni krug s hrvatskom zastavom.

Tek onda je, kao četvrtoplasirani u svojoj kategoriji i prvi Hrvat koji je završio dvostruki ironman, otišao spavati. Nakon 29 sati i 22 minute najintenzivnijeg napora spavao je čak puna dva sata. Probudivši se, odlučio je da je vrijeme za feštu i odlazak na pivo s pratiteljem Željkom Lalićem.

- Taj poziv na pivo nimalo me nije iznenadio. Brada je legenda i vjerujem da će završiti i trostruki ironman. Naravno, ako ne bude ozljeda - kaže Lalić.

Upravo je ozljeda i bila okidač koji je Dikona doveo i do bavljenja najekstremnijim sportom. Naime, krajem 70-ih godina, nakon bavljenja karateom u kojem je došao do crnog pojasa, ozlijedio je koljena i u sklopu oporavka tražio je zamjenski sport.

- Htio sam malo ojačati. Došao sam u zagrebački Dom sportova u teretanu i kad me je frajer vidio mršavog k’o štap rekao mi je ‘Ma daaaaj - odi kod biciklista’. Otišao sam njima i upoznao legendarnu ekipu zagrebačkih biciklista predvođenih Vladimirom Fumićem. Od tog dana cestovni bicikl, specijalka, najveća mi je ljubav i najdraži sport. Trčanje i plivanje došlo je nakon toga - kaže Dikon.

Razvojem novih sportova i popularizacijom triatlona, odlučio se pozabaviti i tom disciplinom koja uključuje plivanje, biciklizam i trčanje. Kao sportaš na prelasku iz tridesetih u četrdesete godine počeo je ostvarivati prve dobre rezultate u različitim disciplinama. Vrhunske je rezultate, pak, počeo ostvarivati u poznim četrdesetima.

- Daleko sam dogurao od dečeca koji je do 20. godine pušio tri kutije cigareta dnevno. Sada u pedesetima sam na vrhuncu. Kao mladac ne bih uzeo za ozbiljnog onog koji bi mi rekao da ću s pola stoljeća na plećima godišnje nastupati na 60 do 70 trka, među kojima su i maratoni, polumaratoni, rolatloni, duatloni, različitih triatloni i naravno - ironman - kaže Dikon.

Dosad ih je nanizao pet u mađarskom Nagyatadu, dvostruki ironman je završio u austrijskom Neulengbachu, a sada mu je preostao “samo” trostruki u njemačkom Moosburgu.

- Ima naših ljudi koji su od mene uspješniji u ‘običnom’ ironmanu. To je, prije svega velečasni Mario Stjepan Šikić za kojeg u šali govore da je brži i bolji uz Božju intervenciju. Ja sam, prema svemu sudeći ,‘vražji’ jer ‘grizem’ na dvostruke i trostruke ironmane. Za trostruki ironman posebno se ne pripremam jer sam u dugogodišnjem sustavu od 20 do 30 sati treninga tjedno. Ključna stvar je volja. Primjerice, prošle sam se godine nakon gotovo trosatnog plivanja u 50-metarskom bazenu u Neulengbachu tresao od hladnoće, smrznula su mi se stopala, vrtjelo mi se u glavi, noge su mi se grčile i sve živo me boljelo. Moj me pratilac Željko Lalić pratio do zone izmjene da bi uopće mogao doći do bicikla. Nakon masaže, jela i pića krenuo sam veseo kao posljednji natjecatelj na 360-kilometarsku vožnju tijekom koje sam dostizao druge i bio ‘vražji’ 13. u plasmanu. Osjećao sam se odlično, Željko me pratio u autu s rotirkom. No, svejedno, prolazio mi je kroz glavu ono o čemu nikada nisam razmišljao - zašto ljudi odustaju. Vrlo jednostavno - odustaju. Onda je došlo još samo 86,4 kilometra hodanja i trčanja - kaže Dikon i uz smijeh dodaje da u tim trenucima ipak nije bio sasvim normalan.

Naime, krivudao je po cesti lijevo-desno, pratilac je mislio da izbjegava lokve, a on se borio sa snom. Bio je to san o trostrukom ironmanu...

Članak preuzet s www.jutarnji.hr. Naslov članka: "Cro Ironman". Autor članka: Miroslav Edvin Habek. Foto: Ranko Šuvar i privatni album

Više o natjecanju saznajte na službenoj stranici http://www.ultra-triathlon-austria.at.

Tekstovi