U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Debljina
(Ne) aktivnost mladih

Mnoga istraživanja u brojnim zemljama pokazuju "epidemiju" porasta prekomjerne tjelesne mase i debljine, ne samo kod odrasle populacije, nego već i kod mlađih naraštaja školske dobi (pa i najmlađih). Gdje su uzroci takvog trenda i kako izbjeći posljedice? Već 2/3 odrasle populacije u razvijenim zemljama zapada (a i kod nas) ima prekomjernu tjelesnu masu, a 1/4 je debela, čemu je posljedica čitav niz raznih kroničnih, pa i vrlo teških bolesti. No, ni mlađe populacije kao da ne žele zaostati u tom trendu jer već više od 1/4 mladih ima prekomjernu tjelesnu masu (s indeksom mase iznad 25).

Razlozi i posljedice

Nagle i dramatične promjene u načinu života ljudi današnje civilizacije uzrokovale su mnoge promjene u organizmu, za koje u duljem vremenskom trajanju čovjek nema genetskog odgovora. U najznačajnije promjene u načinu života spadaju:

  • promjena količine i sadržaja hrane i načina prehrane, 
  • bitno smanjenje tjelesne aktivnosti, 
  • izuzetno stresan način života i rada.

Čovjek se genetski nije promijenio više stotina tisuća godina, a u posljednjih stotinu godina potpuno je promijenio način života, za koji organizam nije prilagođen. Posljedice su, usprkos enormnom napretku znanosti i medicine, teške za ovu civilizaciju. Današnja prehrana čovjeka zasniva se na industrijski procesuiranoj – rafiniranoj i koncentriranoj hrani, deficitarnoj mineralima, vitaminima i drugim fitonutrijentima neophodnim ljudskom organizmu, a prebogatoj energijom koja organizmu nije potrebna, jer je ne može potrošiti. Jedna je od posljedica takve prehrane u duljem vremenskom razdoblju pojava inzulinske i leptinske rezistencije, čije su posljedice ne samo povećan indeks mase, kao vidljiv simptom, nego paralelno i pojava niza akutnih i kroničnih bolesti, ovisno o osobnoj predispoziciji pojedinca (tj. njegovom genetskom naslijeđu), kao što su bolesti krvožilnog sustava, šećerna bolest (tipa 2), bolesti imunološkog sustava, maligna oboljenja i druge (s krajnjim najneposrednijim posljedicama smrtnosti od svih navedenih uzroka).

Takva stanja s pojavom zdravstvenih poremećaja i mogućim teškim bolestima, kakva uzrokuje neprimjerena prehrana, još više pogoršava sve manja tjelesna aktivnost ljudi svih uzrasta, a posebice mlađih populacija školske dobi. Ta aktivnost nije samo u funkciji utroška pretjerano pretjerano konzumirane energije, nego u značajnoj mjeri i u funkciji razvoja, rasta i promjene samog metabolizma. Također, stresan način života u duljem vremenskom razdoblju (kod mlađe populacije to su razne frustracije i zlostavljanja) mijenja hormonalnu ravnotežu organizma na više razina (endokrino, parakrino i autokrino), kao i njegov metabolizam, a posljedice su slične neprimjerenoj prehrani i slaboj tjelesnoj aktivnosti, tj. mogu dovesti do razvoja teških bolesti, ne samo psihičkih, nego i somatskih bolesti.

Porast mase već u ranoj dobi

Brojne studije ukazuju na "epidemiološki" porast tjelesne mase već u dječjoj dobi u mnogim zemljama, pa čak i u Kini, koja je skoro donedavno bila poznata po velikoj borbi protiv gladi. Također, neke višegodišnje studije upozoravaju na vrlo ozbiljnu opasnost takvog trenda, jer djeca povećane mase imaju povećanu masu i u odrasloj dobi. Vjerojatnost za povećanu masu u odrasloj dobi gotovo je deset puta veća kod onih koji su kao djeca imali povećanu masu, u odnosu na one koji su kao djeca bili mršaviji.

U Sjedinjenim Državama već 16% adolescenata od 6 do 19 godina (školska djeca) ima povećan indeks mase (iznad 25), uz stalan godišnji porast njihovog broja. Gotovo potpuna tjelesna neaktivnost velikog broja djece zbog stalnog provođenja slobodnog vremena uz TV, te potpuno neprimjerena prehrana cjelokupnog stanovništva, svakako su glavni uzroci takvog trenda porasta tjelesne mase u toj dobi.

Programiranje aktivnosti

Ako je dijete na putu povećane tjelesne mase i nedovoljno tjelesno aktivno, provodeći vrijeme uz TV, uz razne grickalice i slatke sokove te stalno razmišljanje o hrani, gašenje televizora treba biti prvi korak u ispravnom postupku roditelja. Drugi je korak roditelja programiranje nekih drugih aktivnosti za djecu, tjelesnih i netjelesnih, u kojima nema mjesta za sjedenje uz TV. U značajnije aktivnosti djece školskog uzrasta, uz školske obveze, potrebno je, radi korisnog popunjavanja slobodnog vremena, uključiti i neke od sljedećih aktivnosti u koje se djeca mogu uključiti ovisno o osobnoj sklonosti ili želji:

  • bavljenje nekim sportom, rekreativno ili natjecateljski, 
  • dulje šetnje, 
  • učenje raznih plesova, ritmike ili baleta, vožnja biciklom, rolanje, 
  • igra u prirodi, razne igre na vodi, 
  • crtanje i slikanje, učenje jednog ili više stranih jezika, učenje sviranja ili pjevanja, 
  • modno i drugo kreiranje, 
  • kuharske vještine, uzgoj nekog bilja, bavljenje nekim ljubimcem, 
  • izrada rukotvorina, čitanje dobre knjige, 
  • uključivanje u dobrotvorne akcije, dopisivanje s prijateljima, 
  • uključivanje u akcije zaštite prirode, 
  • pisanje priča i doživljaja.

U pogledu tjelesnih aktivnosti, neophodno je naglasiti da je djeci, zbog njihovog razvoja i rasta, potrebna veća aktivnost nego odraslim osobama. Za onu djecu koja nisu povećane mase, potrebna je dnevna tjelesna aktivnost od barem 30-45 minuta, dok je za onu koja žele smanjiti svoju povećanu masu, potrebna minimalna dnevna aktivnost od 60-90 minuta.

Uz redovitu tjelesnu aktivnost, za djecu je neophodno i pravilno programiranje obroka: 

  • po količini - manji obroci, 
  • po sadržaju - izbjegavanje rafiniranih i koncentriranih ugljikohidrata visokog glikemičkog indeksa, uz dovoljno bjelančevina, povrća i voća, a u slučaju većih tjelesnih napora, i dovoljno masnoća, 
  • po učestalosti-4-5 obroka dnevno, 
  • dovoljna količinu vode, bez slatkih sokova.

Uz programiranje općih, tjelesnih i prehrambenih aktivnosti, djecu je neophodno pravilno i stalno podučavati o zdrav om načinu života.

Tekst preuzet iz Narodnog zdravstvenog lista Rijeka, svibanj/lipanj 2007.
Autor: Stjepan Šaban, dipl.ing.