U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Sinj: Državno prvenstvo u polumaratonu
Objavljeno: 08.04.2008.
Na 11. Sinjskom polumaratonu održalo se i državno ekipno i pojedinačno prvenstvo u polumaratonu. Na stazi se okupilo "sve što u ovom trenutku vrijedi glede našeg domaćeg cestovnog trčanja". Izostali su samo najbolji (Ljiljana Ćulibrk i Slavko Petrović) koji uskoro ponovno pokušavaju uloviti olimpijsku normu.

11. Sinjski polumaraton još jednom je poslužio i kao državno prvenstvo u ovoj disciplini. Ove godine je u jednoj trci spojeno pojedinačno i ekipno prvenstvo, što dosadašnjih godina nije bila praksa. Takav način ima svojih dobrih i loših strana. Loše je to što cestovno trčanje gubi u kalendarskom smislu jednu važnu trku i što samo jedan organizator u godini dobije priliku da bude domaćin državnog prvenstva (argument koji ima svoju težinu prilikom natezanja s eventualnim sponzorima i lokalnim sportskim institucijama), a dobra što je kvaliteta učesnika dodatno zgusnuta jer se klubovi trude na trku dovesti sve najbolje što imaju.

Upravo ovo drugo je na neki način obilježilo sinjsku trku, jer je nastupilo gotovo sve što u ovom trenutku vrijedi glede našeg domaćeg cestovnog trčanja. Izostalo je, nažalost, samo dvoje najboljih: Slavko Petrović (trči sljedeće nedjelje maraton u Rotterdamu u još jednom pokušaju za olimpijskom normom) i Ljiljana Ćulibrk. Njihovim izostankom uloge favorita su dobili Dražen Dinjar i Marija Vrajić, što su tijekom trke i opravdali pobjedama.

Posebno je uvjerljiv bio Gornjestubičanec Dinjar, koji je sljedećeg (Ivicu Škopca) ostavio za više od 5 minuta. On je u početku trke boravio u vodećoj grupi, skupa s mađarskim trkačem Benedikom Szoltom i Bosancem Đurom Kodžom. Polovicom trke Benedek se odvojio i napravio do kraja 2 minute razlike, dok je Kodžo svoje probleme s Dinjarom riješio tek u završnici.

Ivica Škopac, naš planinski specijalist, uglavnom je solirao tijekom cijele trke između vodećeg i pratećeg peletona. Tu se uglavnom negdje muvao i doajen Drago Paripović, ali s obzirom da ga njegov klub "Croatia marathon" nije službeno prijavio, nije praktički ni sudjelovao u državnom prvenstvu, već samo u raspodijeli nagradnog fonda. Tako se igrom slučaja najzanimljivija borba odvijala u povećoj pratećoj grupi (Tissauer, Murić, Kovač, Sušić, Španić, Radojković) koja je trebala dati trećeplasiranog za prvenstvo Hrvatske. Inicijator čak tri solo bijega iz te grupe bio je Goran Murić, a taktičke udare je izvodio na tri ključne točke ove staze - brdima na 6. i 12. kilometru, te na ciljnom usponu. Nakon prvog bijega grupa ga je uhvatila poslije 2-3 kilometra, a nakon drugog ga je uhvatio na 19. kilometru samo njegov trening-partner Hrvoje Kovač pa su zajedničkim finišom u zadnjih 200-tinjak metara riješili pitanje trećeg mjesta.

Tako je na kraju poredak za državno prvenstvo izgledao ovako:

1. Dražen Dinjar, Rudolf Perešin 1:09:35
2. Ivica Škopac, Borik 1:14:48
3. Goran Murić, Sljeme 1:16:41

Ženska trka, kao i obično, manje uzbudljiva, shodno slabijoj konkurenciji. Favorit trke Marija Vrajić se u startu odvojila dovoljno da je nitko ne može ugroziti. Neko vrijeme je na drugom mjestu boravila Marija Schwartz, ali je tijekom trke iscurila, pa su je pretrčale planinske reprezentativke Danijela Černić i Antonija Orlić.

Antonija je otrčala svoju standardnu trku jednog tempa od starta do cilja, dok se najboljom taktičarkom pokazala Danijela Černić, koja je s početne 4. pozicije došla na kraju na 2. mjesto na samo 90-ak sekundi do pobjednice Vrajić, napravivši do kraja Antoniji Orlić i Mariji Schwartz dvije, odnosno 5 minuta razlike. Dobar nastup za Mateu Pilić, atletičarku sa staze i najmlađu učesnicu u trci, koja se plasirala na 5. mjesto s pristojnim rezultatom 1:32:53.

Poredak državnog prvenstva:

1. Marija Vrajić, Veteran 1:24:32
2. Danijela Černić, Hrvatski sokol 1:26:05
3. Antonija Orlić, Sljeme 1:28:17

Uzbuđenje je vladalo u ekipnoj konkurenciji i tu se bitka trebala odvijati između tri trenutno najjača kluba cestovnog trčanja u Hrvatskoj: Sljemena, Žumberka i Veterana, kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji. Među curama je dugogodišnja dominacija Sljemenašica dostigla vrhunac, pa su Antonija Orlić, Petra Podnarčuk i Veronika Jurišić sljedećoj ekipi napravile maltene pola sata razlike.

Drugo mjesto iznenađujuće su ostvarile Sinjanke, koje tijekom dosadašnjeg dijela sezone nisu ni mogle sastaviti ekipu, ali se večer uoči trke s porodiljskog vratila Ana Domazet-Lošo i svom klubu donijela vrijednu drugu poziciju. Treće mjesto za Žumberčanke, a treće za Veteranke, koje su jedine mogle pomrsiti račune najjačoj ekipi, ali uz uvjet da su nastupile u svom najjačem sastavu (Vrajić, Cota, Begović-Geceg). Uvjerljiva pobjeda Sljemenašica, koje bi vjerojatno trijumfirale da su došle i u rezervnom sastavu za koji konkurira dodatnih pet trkačica koje se motaju oko i ispod 1:40 (Krušec, Rumbočić, Škevin, Svrakić, Primožić).

Poredak ženskog ekipnog prvenstva:

1. Atletski klub SLJEME, Zagreb 4:44:43
2. Atletski klub SINJ, Sinj 5:12:30
3. Atletski klub ŽUMBERAK, Sošice 5:32:09

Muška ekipna konkurencija je od svih bila najneizvjesnija, a laganu ulogu favorita su dobili Sljemenaši, koji su nastupili u svom trenutno najjačem sastavu (Murić, Kovač, Sušić, Vrdoljak, Katalenić). Iz borbe za prvo mjesto je prije trke ispao Veteran, jer im je izostao najjači trkač Nedeljko Ravić, kojeg je dan ranije ugrizla lisica?! Žumberak je nastupio u jakom sastavu, dodatno pojačan dobrim i iskusnim trkačem Mariom Tissauerom, a iz prve ekipe nedostajao im je Damir Klobučarić. Na kraju, vremenski zbroj je donio Sljemenu ukupnu pobjedu od 5 minuta prednosti ispred Žumberka i 22 minute ispred Veterana. Žumberčani su pružili dobar otpor Sljemenu i da su imali još jednog trkača na 1:17, tekma bi bila potpuno neizvjesna. Međutim, lanac je jak onoliko koliko je jaka najslabija karika, a Sljeme je ovog puta imalo 4 čvrste karike, sve smještene u prvih deset. Veteran bez Koske Ravića, u ovako šarenom sastavu, sa samo 2 dobra trkača (Vegše, Gerenčir), je ostao daleko iza, jedva sačuvavši na kraju i treće mjesto ispred Zagoraca (Rudolf Perešin) i Osječana (Hrvatski sokol).

Poredak muškog ekipnog prvenstva:

1. Atletski klub SLJEME, Zagreb 5:12:34
2. Atletski klub ŽUMBERAK, Sošice 5:17:26
3. Atletski klub VETERAN, Zagreb 5:34:55

Rezime: Atletski klub SLJEME, iz muke nazvan "Jankov harem", uz dosadašnju žensku prevlast, sada ima i najjači muški sastav u državi, koji trenutno može okupiti 11 trkača ispod 1:20 na polumaratonu! Atletski klubovi ŽUMBERAK i VETERAN imaju po nekoliko odličnih trkača u svojim redovima, ali su na knap, posebno u ženskom dijelu ekipe, pa kad ne uspiju izvesti na teren najjači sastav, onda je brod nagnut. Slijedi bezdan, a onda tek klubovi koji ne brinu tko će im trčati već su sretni ako uspiju uopće sastaviti ekipu, tj. 4 muškarca i 3 žene. I među njima ima dobrih pojedinaca (Škopac, Dinjar, Žilić, Paripović, Danijela Černić, Barbara Belušić), ali su u klupskom smislu inferiorni, tj. nemaju odgovarajuću pratnju. Prvi koji bi mogli premostiti bezdan i ugurati se u trenutno veliku trojku je Maraton klub VELIKA GORICA, ali tek za kojih 4-5 godina kada im stasa vrlo talentirani juniorski kadar (mali Barišići, Monika Delač). Dotle bi se i još neke stvari mogle (i morale) promijeniti. Primjerice, iz prve ovotjedne ekipe Žumberka čak petoro su veterani stariji od 40 godina; iz prve ekipe Veterana slična priča, s tim da oni imaju i dvije 50-godišnjakinje; u svim ostalim klubovima prve lige glavnu riječ vode uglavnom trkači veterani (Jastreb, KAtim, Hrvatski sokol, Rudolf Perešin, Otok, Marathon95, Solin, Podravski list), drugim riječima svi osim Velike Gorice, dok u Sljemenu najstariji član prve ekipe ima 30 godina!

Klupski poredak:

1. SLJEME 9:57:17
2. ŽUMBERAK 10:49:35
3. VETERAN 11:29:01

Nažalost, s obzirom da sam trčao polumaraton, nemam rezultate ni uvid u događanja na juniorskoj i građanskoj trci na 5km, koja je bila masovna, a kvalitetom su prednjačili juniori Atletskog kluba Dinamo-Zrinjevac, koje je doveo naš legendarni trkač Mladen Kršek, što je za svaku pohvalu.

Organizacija trke na svom uobičajeno visokom nivou. Mada je promet bio otvoren, nije cirkuliralo previše auta tako da nije uticalo na trkačko raspoloženje. Oznake i okrepe besprijekorne, nagrade vrlo bogate (novčane za prvih 10 u obje konkurencije, te vrlo vrijedne robne po kategorijama), pasta-party noć prije trke, dobar ručak s morskim plodovima poslije trke, majice prosječne.

Staza, moglo bi se reći – karakterna. Ima dugačkih ravnih komada, dva pozamašna brdska ispita, nekoliko omanjih hupsera, što znači da osim trkačkih, traži i određene taktičke sposobnosti. Onima kojima (više) nije sve u rezultatu mogli su uživati u lijepim pejzažima, s obzirom da je Sinjsko polje obrubljeno s nekoliko lijepih planina (Dinara, Svilaja, Mosor) i pregršt vrhova iznad 1.500m na kojima je još uvijek debela kruna snijega zakašnjele zime, koja je uostalom dala i malo žestine u inače mirnu Cetinu, koju su trkači premostili u dva navrata. Dio dojma se može osjetiti kroz fotografije Jagode Malbaše, koja je ovog puta obavila ulogu foto-reportera.

Za kraj bih naglasio i pohvalio novost u nagradnom novčanom fondu, kao dobar primjer kako bi trebali raditi i ostali organizatori: Prvih 10 trkača je mastilo brk u nezanemarivim kunskim iznosima, ali su stranci konkurirali samo za prve tri!! Što, prevedeno, znači da su naši trkači, u najgorem slučaju mogli mirne duše računati na 7 nagrada bez obzira koliko Mađara, Slovenaca, Bosanaca i Srbijanaca dođe na trku. Igrom slučaja nikad ih u Sinju nije ni došlo manje (samo Benedek i Kodžo) pa se čak 18 domaćih trkača/ica vratilo kući debljih novčanika. A možda i nije bila igra slučaja...

Izvještaj napisao: Dragan Janković; Fotke s utrke: Jagoda Malbaša

Tekstovi