U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

More trkača na zagrebačkom moru
Objavljeno: 18.11.2008.
U Hrvatskoj trenutno egzistira ni manje ni više nego 25 polumaratona, a posljednji od njih, memorijalni Starek, upravo je ove nedjelje održan na cesti oko zagrebačkog jezera Jarun.

Skupilo se preko 300 trkača iz 5 država, a osim većinskog hrvatskog življa, dovuklo se 13 Slovenaca, 2 Mađara, te po jedan Bosanac i Talijan.

Neočekivano visok broj učesnika (lani samo 214) je donio izvjesne probleme organizatoru, ali i ostavio zadovoljstvo i čast najmasovnijeg domaćeg polumaratona u godini. U stvari, i nije baš najmasovniji, jer ih je više nastupilo na polumaratonskoj pratećoj trci Zagrebačkog maratona, ako se to pika. Lista po broju učesnika za 2008. godinu:

1. ZG-maraton (polumaraton) 330
2. ZG-Starek 300
3. Velika Gorica 248
4. Varaždin 243
5. Rijeka 201
6. ZG-proljetni polumaraton 197
7. Jastrebarsko 167
8. Osijek 153
9. Sinj 133
10. Vrbovec 103
11. Topusko 101
12. Virovitica 93
13. Slavonski Brod 83
14. Dugo Selo 81
15. Tuhelj 76
16. Umag 75
17. Gornja Stubica 65
18. Fužine 57
19. Rovinj 55
20. Vabriga 49
21. Tar 49
22. Split 33
23. Poreč 25
24. Slatina 25
25. Zadar 16

Statistika pokazuje da su od 6 najmasovnijih polumaratona čak 3 održana u Zagrebu, i da se na tih 6 polumaratona pojavilo više trkača (1519) nego na svim preostalim ukupno (1439). Tri polumaratona koja su godinama bili najmasovniji (Starek, Gorica, Varaždin) su u biti i najbrže staze, potpuno ravne i tu treba potražiti uzroke njihove popularnosti, mada uvijek ima nešto i u tradiciji i dobroj organizaciji.

Zamjetan je veliki napredak Riječkog polumaratona, koji polako grabi ka vrhu. Tamo su ove godine postignuta i najbrža polumaratonska vremena ikad otrčana na teritoriju Hrvatske (Isaak Tanui 1:03:57; Helena Javornik 1:12:12), unatoč činjenici da se mora dva puta popeti i spustiti s nimalo bezazlene Kantride. Osim toga, jedino na toj trci vam službeno vrijedi rezultat, s obzirom da ima međunarodni certifikat AIMS-a, što znači da je izmjerena od strane službenog internacionalnog atletskog mjerača. A ta bi vam činjenica, primjerice, pomogla da s dobrim rezultatom izbjegnete njujorški bubanj i da se direktno kvalificirate (muškarci 1:23, žene 1:37).

Suprotno riječkom, imamo dva prilično razočaravajuća primjera: polumaratoni u Splitu i Zadru. Svojevremeno, prije kojih 10-ak godina, to su bile jedne od boljih i posjećenijih trka u Hrvatskoj, ali su, najviše zahvaljujući maćehinskom odnosu organizatora, spale na nivo nešto masovnijeg klupskog treninga, čisto lokalnog karaktera.

Postotak ženske populacije na polumaratonima je isto tako zanimljiv. Naime, cure vole trčati na stazama s lijepim ambijentom, pa tako ne iznenađuje podatak da je najviši postotak ženskih polumaratonki (34%) zabilježen u Rovinju, praktički svaki treći učesnik je bila žena! Slijede Fužine i Sinj (26), te Poreč (25). No, radi se ipak o manjim trkama pa uzorak nije dostatan za precizniji zaključak. Od većih i značajnijih trka Starek opet pobjeđuje s 21% trkačica, što će reći – svaka peta. Najmanje, i brojčano i po postotku ih je bilo u Zadru, tj. bila, jer je nastupila samo jedna - Sanja Begović Geceg. Najviše (52) ih je ove nedjelje nastupilo na Stareku, što je za sada hrvatski rekord po broju žena na jednom polumaratonu.

No, vratimo se trci. Za trčanje idealni vremenski uvjeti (temperatura u granicama savršenstva, relativno niska vlaga, bez vjetra, sunčane zrake nisu probijale magleni sloj) su najvjerojatnije bili ključni faktor stampedu trkača, koji je organizatoru donio malo glavobolje. Duga tradicija isto tako nikada nije zanemariva, a i sama trka ima neki svoj neodoljivi kultni status, pa iako nema glamour Rijeke, Varaždina, pa čak niti Gorice, iako nema šarm staze Jaske, Sinja ili Vrbovca, iako nema skoro nikakav nagradni fond, pa čak ni svoju web stranicu, ipak privuče više trkača od ostalih, što je pak teško racionalno objasniti.

Bilo kako bilo, ove godine se sramežljivo i ponudio simpatičan nagradni fond i gle čuda. Čak i takav je uspio privući dosta dobrih atletičara, koji su potegnuli iz Slovenije i Mađarske, uz gotovo kompletnu domaću elitu. To se pak može objasniti činjenicom da je kraj sezone i praznina preostalog kalendara, pa daj što daš prije nego zaključimo priču. I tako je u ženskoj trci pobijedila opet Daneja Grandovec (nakon polumaratona u Varaždinu i Zagrebu), koja nakon dopinške suspenzije Helene Javornik postaje prva dama cestovnog trčanja u Sloveniji. Njezin trener Igor Šalamun (svojedobno 2:15 maratonac) je često nastupao u Hrvatskoj i otud sklonost Daneje ka našim trkama, uz naravno nezaobilazan šarm kune. Grandovec je postavila i rekord staze, koji od ove godine iznosi 1:17:34, samo 5 sekundi sporije od hrvatskog rekorda (1:17:29, Ljiljana Ćulibrk, Gorica 2006). Drugo mjesto za slovensku baku Idu Šurbek, još uvijek fantastičnih tjelesnih predispozicija, kojoj naše cure iz daleka gledaju u leđa. Opet lijep nastup za mladu Nikoliku Šustić (MK Marjan), koja je trčala 1:29:00 i bila prva u kategoriji U23. Kad smo već kod nje, da spomenem da je ona, uz još par mlađih cura, unijela iznenadnu živost u svoj klub, koji je već godinama patio od kronične letargije (oliti fjake). Do te mjere da su ovog puta doputovali s autobusom iz Splita, što se, od kad ja pratim ovu scenu (iz kamenog doba bivše SFRJ) još nije desilo da je neki autobus s juga vozio trkače na neku sjevernu trku. Nadam se da će se unutarklupske aktivnost zadržati i da će Marjan s istim elanom prionuti ka revitalizaciji splitskog polumaratona «Sveti Duje», vratiti mu stari šarm, broj učesnika, vratiti start i cilj na rivu jer mu je tamo mjesto, jerbo sam volio trčat tu trku.

Muški pobjednik je naš Dražen Dinjar, koji je u par navrata tijekom sezone pokazao da se može ravnopravno nositi s kunolovcima iz Mađarske, Srbije i Slovenija (osim u slučaju Kodže i Kejžara), a njegovo pobjedničko vrijeme 1:08:31 je najbolji hrvatski polumaratonski rezultat u posljednje dvije godine, ako ne računamo Slavka Petrovića, ubojicu dječjeg lica sa staze. Četvrto mjesto za Paripovića, koji će za mjesec dana ući u kategoriju M50, pa njegov rezultat u trci 1:11:05, obračunat starosnim hendikepom (11,28%), daje izuzetno vrijeme 1:03:03, najvrjednije ostvarenje trke, što će reći da je Dragec kao dobro staro vino.

Klupska pobjeda za domaćina trke AK Veteran, koji je u potpunosti iskoristio prednost domaćeg terena i pobijedio u muškoj i ženskoj ekipnoj konkurenciji, čime je u predzadnjoj trci klupskog prvenstva ipak šmugnuo ispred zahuktalog Žumberka. Ali dalje od drugog mjesta neće moći ni teoretski, jer je Sljeme drugim mjestom u trci pobjeglo na razliku od 14 bodova i praktički osigurao svoju novu, petu za redom, titulu klupskog pobjednika Hrvatske u cestovnom trčanju.

Veteran je postavio i još jedan rekord u ovoj trci. Naime, za ovaj najstariji klub cestovnog trčanja u Hrvatskoj su nastupila čak 44 člana (39 muških, 5 žena), što je još nezabilježeno na ovim prostorima, tako da je njihov trijumf, u organizatorskom, rezultatskom i brojčanom smislu – potpun. Po brojnošću slijedi Sljeme (22), Žumberak (19), Marjan (18), Marathon 95 (15), a zanimljivo da je za novi triatlonski klub Međimurje također nastupilo 11 trkača, što je isto tako svojevrstan presedan, s obzirom da znamo kako se žestoko ljube triatlonci i cestovnjaci. O trekerima da ne pričam.

Za pohvalu je i organiziranje juniorske trke (6,3km, krug oko Jaruna), u kojoj je nastupilo ukupno 20 juniora, a organizatoru bih preporučio da dogodine u tu trku pusti sve koji su zainteresirani za trčanje po Jarunu, a još uvijek nisu u stanju pretrčati 21 kilometar. Vjerujem da bi se tada ukupan broj trkača popeo za 2-3 godine do brojke 500, što bi predstavljalo pravi mali festival cestovnog trčanja.

Organizacija kao i svaki put korektna bez nekih bitnih propusta. Jedinu pomutnju je izazvala na ciljnoj pojava duplih startnih brojeva, što je pak posljedica iznenađujuće visokog priliva trkača pa organizator nije pripremio dovoljno startnih brojeva i onda pribjegao dodatnim, koji su se u nekoliko slučaja opetovali. No, naknadnim pregledom video zapisa ciljna lista je rekonstruirana i propusti sanirani. Dodatni problem Stareka je u činjenici da je zadnja trka sezone, pa se po završetku trke odvija mali milijun raznih kup-proglašenja, što im devalvira značaj, te kao i svake godine razvuče proglašenje skoro do mraka, pa često postolja zjape poluprazna, jer su trkači nestrpljivi po naravi.

I za kraj još jedne sezone, želim svim trkačima dobru zimu i da je ne provedu spavajući medvjeđi san jer se zimski kilometri konjukturni i jako lijepo se osjete tijekom cijele godine, te dodatno štite od ozljeda i zamora materijala. Prije nego uđete u zimsku bazu, preporučam 2-3 tjedna poluaktivnog poluodmora, što je dovoljno vremena da se poluoporavite, provjerite krvnu sliku, odradite cijepljenje protiv gripe (dok još nije stigla prava zima, a onda je kasno) i konačno poluposvetite koje poluvrijeme svojim boljim polovicama.

Sljedeći sastanak opet na istom mjestu, u isto vrijeme, na istoj stazi u prvoj nedjelji ožujka na proljetnom zagrebačkom polumaratonu.

Text: Janko
Fotografije preuzete s adrese http://picasaweb.google.com/slavko.sopina/Starek2008#

Tekstovi