U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Zaista volim trčanje!
Objavljeno: 29.06.2009.
Ni u snu nisam mogao pretpostaviti da će se 25. lipnja, u tjednu koji je bio savršen za „spajanje“ radnih s neradnim danima, na savskom nasipu okupiti 454 osobe koje VOLE TRČANJE. Evo kako je do toga došlo...

Dežurni statističari kažu da je to najveći broj trkača na nasipu zabilježen u bližoj povijesti. Nemam ništa protiv toga da to bude istina, jer prema mojoj statistici hrvatskih utrka u 2008. godini, prosječan broj sudionika utrka je bio 60-70 osoba. A ovo premašuje taj prosjek za oko 100% (ako odvojeno računamo sudionike utrka 5 i 11 km). Ako se izuzmu dva naša tradicionalna događaja (zagrebački i plitvički maraton) vjerujem da će ovo biti najmasovnije trkačko okupljanje u Hrvatskoj u 2009. godini.

ADIDAS i GRAD ZAGREB
Prošle godine su se na ovoj utrci okupile 144 osobe što je u odnosu na ovogodišnjih 454 povećanje od 215%. Vjerojatno se toliko više uložilo rada, vremena, znanja,… no nikako ne smijem izostaviti i to što je ove godine veliki ADIDAS stao iza ove utrke što je definitivno podiglo ugled utrke i privuklo znatan broj trkača. Ovo je bila utrka na kojoj se ADIDAS odlučio predstaviti hrvatskoj trkačkoj javnosti kao brend trkačke opreme. Cijenimo povjerenje koje su nam povjerili i vjerujemo da smo ga svojim radom i realizacijom utrke i opravdali. Naravno, i ovim putem ih zahvaljujemo na dodijeljenim financijskim sredstvima i poklonima koje su osigurali za potrebe održavanja utrke. Utrka je također bila dio adidasove kampanje „Your Perfect Run“ - the European running series that brings you spectacular events, selected running routes and moving success stories.

Ove godine je i Grad Zagreb (kroz Gradski ured za zdravstvo) stao iza ovoga projekta i financijski ga podržao što je uvelike olakšalo organizaciju, ali je na taj način stvoren i prostor za poboljšanje u odnosu na prošlu godinu.

MEDIJI
Ove godine smo agresivnije nastupili u javnosti jer smo zaista željeli da se čuje glas o svim dobrim stranama koje za naše zdravlje nosi pojačana tjelesna aktivnost. Stoga smo u promociju utrke uključili neke naše vrhunske sportaše i javne osobe. Prije svega, uz ovaj projekt su sa svojim imenom stali: naš najbolji hrvatski PRO ironman Dejan Patrčević, državni rekorder u maratonu i polumaratonu Drago Paripović, državna rekorderka u polumaratonu Lisa Stublić, naša najbolja ultramaratonka Marija Vrajić, Petra Gidak prvakinja u duatlonu, Goran Murić osvajač medalja u maratonu i polumaratonu te Mario Mlinarić i Lana Kingor. Glavni medijski pokrovitelj je bio Večernji list koji je kroz svoje priloge i reportaže još jednom pokazao da je među tiskanim medijima najbolji prijatelj trčanja (sjetimo se da je Večernji list glavni pokrovitelj zagrebačkog maratona). Osim njega, imali smo i brojne druge medijske pokrovitelje koji su najavljivali ovaj događaj. Svi su oni doprinijeli da se o utrci čita po novinama i najavljuje na internetu, radiju i TVu, čime smo ostvarili jedan od ciljeva – da mediji napokon počnu, barem na trenutak, pisati o trčanju. A moramo se pohvaliti da smo dobili prostor i u HTV vijestima u 14 sati.

Ne mogu, a da ne spomenem kako je u jednom članku s izvještajem s utrke posebno istaknuto kako je naš najbolji ironman zauzeo tek 52 mjesto u utrci pri čemu autor članka ne uzima u obzir da je Dejanovo sudjelovanje na utrci bilo isključivo kao podrška ideji koja se želi postići kroz utrku, a nikako kao mjesto gdje će se on natjecati. To još jednom pokazuje kako naše novine i novinari žude za ŽUTILOM i nemare za etikom. Čak su i taj paragraf prigodno obojili u žuto. Očito do autora članka nisu doprle riječi humanitarno, popularizacija trčanja, aktivan život, rekreacija, zdravlje... koje simboliziraju ovu utrku.

ZAKLADA ANA RUKAVINA
Tijekom organizacije utrke, rodila se ideja da se dio prihoda od utrke daruje Zakladi Ana Rukavina pa smo odlučili da sav prihod od utrke građana ide Zakladi. I tako smo od prihoda startnina uspjeli prikupiti 4.180 kn što je dovoljno za tipizaciju dva uzorka krvi čime smo potencijalno spasili dva života. Mislim da taj podatak govori sam za sebe da li je odluka bila ispravna, bez obzira na to što financijska konstrukcija utrke nije u potpunosti zatvorena.

PRAVI KROS UGOĐAJ
Kao veliki ljubitelj trčanja po prirodi poželio sam da imamo (još) jednu kros utrku i zato sam kao mjesto održavanja ove utrke izabrao savski nasip oko kojega se mogu pronaći elementi potrebni za kros utrku. U odnosu na prošlogodišnju utrku, ove godine sam je učinio još malo više kros što se mnogima dodatno svidjelo. Bilo je tu makadama, trave, zemlje, pijeska, kamena, stepenica, uspona i silazaka, vode i blata. Evo što je jedan sudionik napisao o tome: „Napokon pravi kros s elementima krosa, a ono blato od 10 m podno nasipa je u stilu pravih "swamp" utrka u Engleskoj koje su vrlo cijenjene. Istina da mi se tamo poremetio ritam trčanja, al' to je to.“.

ŠTO NAS JE ČEKALO U CILJU?
S obzirom da je muzika moja prva i velika ljubav, odlučio sam da ove godine u cilju bude veselo pa sam unajmio jednog od najboljih zagrebačkih DJ-a. Na kraju se ispostavilo da se to i drugima svidjelo jer nisu morali slušati jedan te isti CD kao na jednoj našoj utrci prošle godine :) Uz muziku smo imali i fenomenalnog voditelja koji je imao mjeru što, kada i koliko govoriti. Tako da je i on na kraju pobrao zaslužene pohvale sa svih strana.

Veliki hit su postale i medalje koje su za ovu utrku stigle iz dalekog Dubrovnika iz staklarske radionice BeCraft. Jedino mi je žao što nismo imali novaca pa da ih dobiju svi sudionici, a pogotovo mališani. No, to je prostor za poboljšanja za narednu godinu. I za kraj, moram priznati da sam ideju za dijeljenje platnenih vrećica pokupio s plitvičkog maratona, ali se ADIDAS pobrinu da odemo korak dalje pa smo dijelili ultra moderne i kvalitetne torbe koje će se, vjerujem, godinama nositi po gradu i placevima.

CIJELA LIJEPA NAŠA VOLI TRČATI
Ne znam jesu li razlog bile ADIDAS tenisice za trčanje, ali 3 od 4 pobjednika su oborili rekord staze i na taj način od našeg pokrovitelja kao nagradu dobili tenisice. No, ja bih htio istaknuti da ovo nije klasična natjecateljska utrka kojih u Hrvatskoj tijekom godine ima preko 100 nego je to utrka čiji je cilj popularizacija trčanja kao tjelesne aktivnosti. Stoga me zaista raduje da smo na utrci od 11 km imali 163 sobe (18% žene, 82% muškarci), 209 na utrci 5 km (38% žene, 62% muškarci) te 82 djece na utrkama na 20m i 500 m. Sve ovo pokazuje da ima interesa za ovu aktivnost samo se trebamo približiti tim osobama i izvući ih u prirodu. Možda je ključ uspjeha bilo postojanje dječjih utrka pa su na utrku morale doći cijele obitelji, a ne samo mame/tate koje se i inače bave trčanjem. Sponzor dječjih utrka je bio dm-drogerie markt koji je djeci poklonio čokolade. Istina, najavljivali smo dijeljenje poklon paketa, ali smo od toga odustali večer prije kada smo shvatili da nam se prijavilo 3 puta više djece nego smo planirali pa smo se radije odlučili da svako dijete dobije po nekakav poklon nego da dio dobije pakete, a ostali ništa.

Moram istaknuti još i ovo, da su na utrku došli natjecatelji iz cijele Hrvatske pa ću ih i nabrojati: Vis, Zagreb, Pula, Sv. Marija, Sv. Filip i Jakov, Karlovac, Dubrovnik, Velika Gorica, Prelog, Varaždin, Đakovo, Oroslavje, Dugo Selo, Petrinja, Krapina, Samobor, Glina, Zadar, Jastrebarsko, Požega, Vrbovec, Bjelovar, Kastav, Ivanić Grad, Sisak, Čakovec, Čazma, Rijeka, Matulji, Drežničko Selište, Slavonski Brod, Labin, Osijek, Križevci, Nova Kapela, Mursko Središče, Valpovo, Zaprešić, Slatina te 4 natjecatelja iz Slovenije pa je utrka poprimila i međunarodni karakter :)

I ZA KRAJ
I za kraj bih želio zahvaliti svima koji su mi pomogli u organizaciji i koji su me podržavali u ovome mega-projektu. Posebno bih zahvalio Janku koji je noć prije smišljao kako 350 startnih brojeva rasporediti na 500 trkača. U čemu je i uspio. Hvala Podravci i Coca-Coli koji su omogućili da ne dehidriramo. Naravno, hvala mojim vrijednim i lijepim volonterima/kama bez kojih se ovo sigurno ne bi moglo održati. Hvala Stjepku na ohrabrujućoj vremenskoj prognozi 2 dana prije utrke, Ivani na hendlanju medija i izvrsnim pecivima, sestri i M. Mrvoš koje su pustile suzu na utrci jer ih se dojmio prizor. Mojoj Maji koja je strpljivo podnosila činjenicu da mi je na trenutak (koji je trajao par mjeseci) utrka najvažnija stvar u životu. Hvala svima koji danima nakon utrke šaljete mailove podrške i pohvala.

I da, naravno da se vidimo i naredne godine, veći i jači.

Amen.

Nedeljko Vareškić
DŠR Aktivan život

Tekstovi