U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Osvrt na NY maraton 2009
Objavljeno: 02.11.2009.
Neobično zanimljiva trka u New Yorku s pregršt iznenađenja, na nivou senzacija!

Nije bilo lako ovog puta pratiti maraton uživo, Eurosport je totalno razočarao. Prvo je prenošeno uvodnih (i uvijek najmanje zanimljivih) sat vremena, uz obavijest da će ostatak trke prenositi na Eurosportu2 (što nisu učinili, iako je komentator rekao da se prebacimo). Jer cijeli svijet je na jedinici morao još jednom gledati Williamsice kako pimplaju, a na dvojki pak još jednu od 85634 nogometne utakmice koje se prikazuju tog dana na raznim programima. Onda smo konačno našli na RAI Sport prenos, ali s, naravno – talijanskim komentatorima... no kapiši! Pa smo kombinirali ton s Internet live prijenosa sa slikom s RAI Sporta!? Međutim, jbg, već su se u trci neke stvari desile, ali što je tu je.

Žene
Ženska trka u najavi nezanimljiva, komentator ustanovljava da ćemo gledati „two women's race“, prema očekivanju samo duel između Radcliffe i Kosgei. Nezanmiljiva pod navodnicima, jer kad je Paola onakva kakva je bila u svojim najboljim izdanjima, kamera prati samo nju i nema događanja. Ovog puta je bilo sve drugačije, događanja su bila konstantna i posve neočekivana!

Paola je, po običaju zasjela na čelo kolone, međutim ritam nije bio ubitačan k'o inače, čak niti brz. I lani je u prvom dijelu bilo isto tako sporo, ali je zato druga polovica vožena 3 minute brže, pa su svi očekivali istovjetnu taktiku. Cure su se nagrupisale iz nje, vjerojatno i respekta radi. Jedino nije bila impresionirana Francuskinja Christelle Daunay, koja je početkom godine postavila nacionalni rekord 2:25:43, pa je konstantno trčala rame uz Paolu, čak je lupila par poštenih ubrzanja. Kako je vrijeme odmicalo, Radcliffe je izgledala sve neuvjerljivije, ali još uvijek ne tako loše da bi je se otpisalo... kljucala je i kad je rušila svjetski rekord na 2:15!

Prva petica na 17:55, znači tempo od 3:35/km, što mogu držati high-class joggeri i joggerice, samo pitanje koliko dugo. Salina u jednom trenutku pada na pod, a preko nje i Japanka Yuri Kano. Čini se da nije tako bezazleno kako je izgledalo, jer je omalena Japančica nakon toga brzo zaostajala i uskoro nestala. Nešto je ipak poremetila jer je teško za povjerovati da „2:24 maratonka“ (1:08 polumaraton) nemre pratiti ovu šetaonu. Desetku prolaze za 37:17 i znam barem 4 hrvatske cure koje bi to držale (al nebi nastavile :)). Sljedeća desetka za 34:53 i to već liči na trku, polumaraton provlače na 1:14:05, a u vodećem pamfletu su Paula Radcliffe, Salina Kosgei, Magdalena Lewy Boulet, Derartu Tule, Ludmila Petrova i Christelle Daunay. Francuskinja ima uvjerljivo najelegantniji i najopušteniji stil, čisto uživanje za oko. Sve ostale (osim Derartu Tulu) su za crnu kroniku, a od Petrove nemogu odvojiti oči. Bumbar teoretski nemre letiti, ali ipak leti, isto vrijedi i za Ludmilu – teoretski ona nemre postići ovu brzinu (3:20/km), ali svejedno je još uvijek tu, mada i izraz lica govori da je na izdahu već od prvog metra. Jednostavno rečeno, čudo od žene, čudo od atletike! Ta nije podigla koljena više od 2 cm tijekom cijele trke, o petama da ne pričam.

Na 32. kilometru otpada Kosgei koja je cijelo vrijeme na začelju, ali očekivano jer svoje pobjedničke maratone je rješavala u završnicama. Na mostu koji spaja Bronx i Manhattan, Daunay lupa još jednu špricu kojom nije uspjela pobjeć (pa čak ni Petrovoj), ali je na svjetlo dana iznijela svu slabost Paole Radcliffe, koja bi inače u takvim situacijama vratila milo za drago i ošamarila 3x jače. Cure su odmah nanjušile krv (i novac) i počeo je cirkus, osjetile su da šanse imaju i ruke su proradile. Osim toga, konačno su se okrenule niz vjetar, ušlo se i u divljinu Central Parka i nije se imalo što čekati. Iznenađujuće da je Daunay sa svojih 35 godina najmlađa u paketu (Derartu Tulu je olimpijska pobjednica na 10.000 iz daleke 1992. u Barceloni; Paula Radcliffe je te godine osvojila svoju juniorsku titulu svjetske prvakinje u krosu, a Petrova je lani ovdje postavila svjetski veteranski rekord u maratonu 2:25:43, znači ima 41 godinu ktome, uz sav očaj od tehnike).
Divim se Petrovoj. S tolko godina i s takvim stilom napada dvije možda i najveće dugoprugašice u povijesti (Tulu, Radcliffe), 5km prije cilja. Ne uspijeva otresti samo Tulu, koja je očekivano finišira u zadnjem kilometru. Derartu Tulu ima fantastičnu karijeru sa staze na 10.000m: dvostruka olimpijska pobjednica (Barcelona, Sydney), uz jednu broncu (Atena), te svjetska prvakinja u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji. Tranzicija u maratonu je bila u početku vrlo uspješna, u svom trećem nastupu je ostvarila vrijednu pobjedu u Londonu (2001) i nakon toga – ništa! Već 4 godine nije otrčala poštenu trku, i nitko je nije uzimao za ozbiljno, na kladionicama je stajala 1 naprama 25! Mora se reći da joj je razvoj događaja išao na ruku (kao uostalom svim pobjednicima na svim maratonima), i da je samo materijalizirala svoju urođenu brzinu, pretrčavši zadnjih 400m (koji su, btw, uzbrdo) za 70 sekundi. Što je posjetilo na njezine najbolje dane sa staze, kada je finiširala (i to uglavnom Paolu Radcliffe) sa zadnjim krugom od 60 sekundi!

Paula je konačno izgubila gradski maraton. Pošteno je odradila trku do kraja i osvojila 4. mjesto. Ne treba biti neki veliki mudrac i zaključiti da je ovo početak kraja jedne iznimne karijere, mada je lani Rumunjka Dita uzela olimpijsko zlato sa više godina, mada Petrova u 42. godini trči svoje najbolje trke, a najbolje maratonke današnjice Ndereba, Mikitenko i Wami sve imaju preko 35 godina. Paola već dugo nije otrčala jednu uvjerljivu trku iz svojih najboljih dana (2002-2005) i vjerojatno više niti neće, ali će njezin svjetski rekord 2:15 sasvim sigurno doživjeti duboku starost.

Muškarci


Muška trka puno slojevitija s puno pretendenata za pobjedničko postolje, s potpuno neizvjesnim raspletom do pred kraj. Uz zvuke AC-DC himne „Hell's bells“, 20 minuta nakon ženske elite s lanca se pušta prvi tsunami s 14.000 maratonaca, na čelu s muškom elitom. Naravno, najbliži kameri je ponovo Ramaala, čovjek bez kojeg bi ova trka puno izgubila na zabavnosti. Odmah odlazi pratnji, a priključuje mu se Makau, trkač s drugim najboljim vremenom u polumaratonu, koji bi sasvim sigurno bio superzijezda da nije Kenijac, kakvih ima trenutno 15-ak u svijetu. Prvog petaka prolaze za 15:52 (3:17/km), što je za većinu njih tempo popodnevnog rastrčavanja.

Međutim, to je tako u trci bez pejsmejkera. Naime, New York je od prije par godina ukinuo službene zečeve u trci i odlučio se za konzervativnu varijantu. Razlog tome je da su godinama zečevi diktirali tempo u ovoj trci, a da nikada nisu bili ni blizu svjetskog rekorda. Zečeva nema još uvijek niti u Bostonu, koji je također brdovit, s tom razlikom da tamo svjetski rekord nebi bio ni priznat zbog nedozvoljene položenosti staze. Uglavnom, trka bez zečeva daje veću neizvjesnost, pošto povećava broj eventualnih pobjednika zato jer daje šanse i taktičarima da iskažu svoje kvalitete. Upravo stoga je ovogodišnja trka u potpunosti u prvi plan izbacila dobre taktičare s relativno slabim osobnim rekordima u odnosu na brze kenijske maratonce s fantastičnim vremenima, postignutim na trkama s ludo brzim zečevima.

Tijekom trke se stalno gurkao napred Marokanac Bouramdane i opasno ugrozio Ramaalin status najvećeg šoumena u maratonskoj industriji. Drugog petaka prolaze za 15:13, najviše zahvaljujući Bouramdaneu, kojemu vrag neda mira u grupi. Čak i kada ga sustignu izmakne se sa strane i trči uz rub ceste. Tip je potpuno neobičan, a najveću foru je bacio negdje sredinom trke, kada je Cheruiyotu dodao praznu čašu koju je netom ispio?! To me podsjetilo na najbolje njujorške dane sunarodnjaka mu El Mouaziza, koji je pljuvao po kenijskim pejsmejkerima nezadovoljan njihovim radom. I trećeg petaka prolaze za 15:14, a šašavi Bouramdane fulava svoju flašicu na okrepnoj stanici i usput ruši par protivničkih.

Četvrti petak malo usporavaju na 15:21, a polumaraton prolaze za 1:05:07, naravno s Bouramdaneom na čelu, a povremeno mu društvo u zbjegovima radi Makau s najboljom kenijskom frizurom u povijesti maratona, tipa Will Smith. Čelni grupnjak broji 13 ljudi, svi favoriti dosta strpljlivo nadgledaju ispade onog šašavca naprijed. Na prelasku iz Queensa u Manhattan (Queensboro Bridge) otpada prošlogodišnji pobjednik Brazilac dos Santos. Šteta, i njega je užitak gledati. S crnim vragovima ostaje samo jedan bijelac Ryan Hall, koji se drži dosta konzervativno, vjerojatno poučen lošim proljetnim Bostonom, kada je jurišničkom taktikom zakazao i osvojio za njega razočaravajuće treće mjesto.

Čim je ekipa ušla u prvu avenija Manhattana, na čelo je istrčao Ramaala i bacio nekoliko svojih fora iz bogatog fartlek repertoara i dodatno razveselio razdraganu publiku uz stazu, ali i milijune svojih poklonika u Južnoj Africi. Ima on svoje ljubimce i u Bosni, svojevremeno je dolazio na pripreme na Jahorinu i usput šarmirao mlade Bosančice. Začudo, nakon par njegovih trikova, grupu napuštaju Gharib i Hall, po meni dva najveća pretendenta na pobjedu. U trci ostaju Kenijci koji doslovno obožavaju fartleke poslije 30-og kilometra (Kwambai, Kipkoech, Cheruiyot), te Bouramdane i samozatajni Keflezighi. Par kilometara dalje, Ramaala izbacuje po običaju iz trke i samog sebe, no, ovaj put se držao preko svih očekivanja dobro. Uskoro otpadaju i ostali te na čelu ostaju Cheruiyot i Keflezighi, za obadvojicu bi se moglo reći da su „bivši maratonci“, ako je Keflezighi ikada i bio (OK, ima srebro s Olimpijade u Ateni, ali na velikim maratonima ama baš nikada ništa). Tri kilometra prije cilja Keflezighi dodaje još jednu injekciju i odlazi u najveću pobjedu u svojoj karijeri i Amerikancima donosi prvu pobjedu u New Yorku nakon 27 godina posta!

Organizator je dobro učinio što je maknuo pejsmejkere, čime je trka dobila na zanimljivosti i neizvjesnosti, te potpuno izgubila na predvidljivosti. Takve trke smo do sada imali prilike gledati samo na olimpijskim maratonima, jednom u 4 godine. Sada se vidi koliko je bila pametna odluka Samuela Wanjirua na prošlogodišnjem olimpijskom maratonu u Pekingu da sam sebi bude pejsmejker, čime je neutralizirao taktičare, koji čekaju u zasjedi. Naime, kada je trka spora kao što su bile ove, onda svi imaju šanse (ili barem puno njih). Iz tih razloga Gebrselassie i nije nastupio na Olimpijadi u maratonu, jer se u nekoliko navrata pokazalo da na taktičkim trkama s puno dobrih maratonaca slabo prolazi, i da mu odgovaraju isključivo brzi maratoni u kojima zečevi barem 30km diktiraju ludi tempo neophodan za svjetski rekord.

Šou na ulicama
Preko 43.000 trkača je završilo trku, što je novi rekord, koji će se objaviti u najnovijem izdanju Guinessove knjige rekorda. Od tog broja, čak 6.800 trkača je trčalo u dobrotvorne svrhe (direktan upad u trku za cca 5.000 dolara, plaćenih od strane učesnika ili sponzora, a suma ne ide organizatoru već se uplaćuje u razne dobrotvorine), čime je ove godine prikupljeno rekordnih 21 milijun dolara!! Član Masai plemena Parashi Ntanin je trčao odjeven u svoju izvornu nošnju. Trčali su Anthony Edwards, Ed Norton i Alanis Morissette, uz stazu su ih bodrili Samuel Wanjiru i Grete Waitz. Trčao je i predjsdnik kluba-organizatora (NYRRC) George Hirsch i glatko pobijedio u veteranskoj kategoriji M75 s odličnim rezultatom 4:06:14, ali u pratnji s velikim maratoncima svog doba – Billom Rodgersom i Amby Burfootom. Trčala je i dvostruka pobjednica Tegla Loroupe, te skupljala donacije za akciju shoe4Africa (skupljanje obuće za male bosonoge Afrikance). U trci je bila i Deena Kastor, aktualna američka rekorderka u maratonu. Ona je trčala s mikrofonom u ruci i za vrijeme maratona intervjuirala obične maratonce na stazi. Najstariji učesnik na trci je bio 88-godišnji Peter Marango (7:53:03), a najstarija 84-godišnja Yolande Marios (7:41:05). Nastupilo je i 25 Hrvata, a najbolji su bili Miroslav Jurković na 3902. mjestu (3:24:21), te Želimira Kopecki na 4147. mjestu (458. u ženskoj konkurenciji, 3:25:35).

Janko

Tekstovi