U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Moj prvi maraton!
Objavljeno: 02.11.2010.
Uspješan završetak višemjesečnih priprema prvog maratona. Pa evo kako je to bilo na sam dan utrke u Ateni 31.10.2010. iz "pera" voditelja portala UTRKE.net.

Evo, nakon nekoliko mjeseci treninga, nakon hrpetine pretrčanih kilometara, nakon toliko prolivenog znoja i još toliko popijenih litara izotonika imam priliku (s ledom na koljenu) opisati kako mi je bilo pretrčati 42 kilometra na jednoj od najtežih maratonskih utrka (ne ubrajajući maratone koji se deklariraju kao brdsko/planinski).

Probleme i brige oko organizacije i financiranja puta nisam imao jer je to za mene odradio adidas - glavni sponzor atenskog maratona. 

U Atenu sam stigao u ranim popodnevnim satima, dan prije utrke. Imao sam taman toliko vremena da na brzinu obiđem maraton expo, podignem startni broj i da skoknem do Akropole. Srećom da je baš tu večer počinjalo zimsko mjerenje vremena pa sam za spavanje dobio još jedan sat ;)

S obzirom da me je čekao starni broj na adidasovom štandu ne mogu ništa reći o samome procesu prijava, ali zato mogu reći da je expo bio odličan. Sjajan odabir prostora, veliki broj štandova i jako velika ponuda proizvoda. To je u pravom smislu riječi bio sajam sportske opreme (za trčanje).

Prvi dobar znak da će se sve završiti baš onako kako želim je startni broj. Vjerojatno znate za ekipu koja brije na parne/neparne brojeve. Ja nisam neki freak, ali nekako više volim neparne brojeve. Volim broj 13 (datum rođenja), a obožavam broj 69. No, na prijavama nikada ne biram broj - uzmem što mi se ponudi. Ovaj put mi se ponudio broj 9069 - i znao sam da je to znak!

Na startu pokazujem svoj cilj

Staza maratona nije kružna. Naprotiv. Starta se na Maratonskom polju koje je 42 km udaljeno od Atene, s ciljem na stadionu Panathinaikon - mjestu gdje su se 1896. godine održale prve moderne olimpijske igre. Organizator je sve natjecatelje autobusima od rane zore prebacivao na start. Na startu su nas čekale svlačionice, milijarda kemijskih toaleta i 10-ak kamiona u koje su se sistematski prikupljale stvari koje su se odvezle na cilj prije nego je startala utrka.

Startalo se u valovima. Natjecatelji su bili podijeljeni u 7 boksova, a mi (dr. Vlahek i ja) smo startali iz petog. Primijetio sam da je to super funkcioniralo i da je to odličan potez organizatora (mislim da se sve do prošle godine startalo u čoporu).

Za mene najvažniji segment organizacije bilo koje utrke su okrepe. I to je nešto gdje me je atenski maraton osvojio. Okrepe su bile svaka 2,5 km!! OK, nakon svakih 5km su bile nešto bogatije okrepe (s izotonikom, bananom, gelom ili čokladom), a ostale su bile samo s vodom. Pokazalo se krucijalno jer je bio vruć dan (preko 20C). Na svim okrepama sam uzimao vodu (koja se dijelila u bočicama od 0,5l), a na svakih 5km i izotonik. Većina vode je zvršavala ispod moje kape jer je sunce pržilo u glavu.

Kada već hvalim, onda moram pohvaliti i navijače uz stazu. U svim naseljenim mjestima su nas čekali mještani i navijali za nas, vikali BRAVO, BRAVO, dijelili nam maslinove grančice ili nas jednostavno željeli dodirnuti. Stvarno impresivno, od starta do cilja, od 7 do 77 godina.

Hranu na okrepama nisam uzimao (osim jedne banane), ali sam zato tijekom utrke slistio tri gela koja sam nosio sa sobom. Dan-dva prije sam se doslovce natrpavao ugljikohidratima. Kombinacija gelova i prežderavanja prije utrke se pokazala uspješnom!

Start u pozadini

Kao što sam naveo na samom početku, dr. Vlahek, ali i sam organizator je rekao da je ovo jedna od najtežih maratonskih utrka (ne računajući one koje se deklariraju kao brdsko/planinske). Nameće se zaključak da staza ima dosta uspona i spuštanja. U ovome slučaju, radi se o 7 ravnih kilometara, 27 km uspona i 8 km spuštanja. Točno tim redosljedom. Dobra stvar je da tom stazom prođete autobusom ujutro kada vas voze na start pa znate otprilike što vas čeka tijekom dana.

S obzirom da sam zadnja 2 mjeseca priprema odradio katastrofalno te da sam u zadnja 3 tjedna prije utrke navukao nekakvu ozljedu lista desne noge, plan mi je bio samo jedan - završiti utrku. Nisam uopće želio razmišljati o potencijalnom vremenu.

Još jedna od stvari koje su se poklopile je da je dr. Vlahek kao maraton sezone izabrao ZG maraton kojega je razvalio za 3 sata i nešto malo minutica. Atenu je stoga odlučio istrčati u revijalnom tonu... zajedno sa mnom. Tražio sam da zbog ozljede idemo lagano i napominjao da mi je jedini cilj završetak utrke. Kako je utrka trajala, crv u njegovoj glavi je bio sve veći i sve nemirniji. Vidio je da idem i da mogu. To mu je bilo dovoljno da na brzinu skuje plan da me dovede u cilj za manje od 4h. To mi je u jednom trenutku i rekao te napomenuo da ću jednoga dana shvatiti zašto je važno prvi maraton istrčati ispod 4h. Rekao sam mu da ću dati sve od sebe, ali zbog mišića nisam mogao obećati.

Dr. Vlahek i ja ispred adidasovog štanda

Od prvog koraka sam osjećao bol u mišiću - ali mu to nisam rekao da ne ispadnem *****. Srećom da smo dan ranije razgovarali o toj ozljedi te da sam mu rekao da ću na utrku ponijeti 2 brufena. Kao iz topa je rekao da jedan uzmem na 5km, a drugi na 25. Tako je i bilo. Prvi mi je djelovao do cca 23 km kada se bol opet počela probijati. Popio sam i drugi koji nije tako dobro djelovao kao drugi. Kada me pitao želim li da mi donese nešto s okrepe u šali sam rekao brufen. Nešto kasnije se vratio s tabletom paracetamola! Popio sam i nju. Nakon par kilometara, bol u mišiću je nestala!

Opet je osjetio da dobro vučem uzbrdo pa me bodrio da odradim do kraja brda, a kasnije će biti lako nizbrdo. Popušio sam priču.

Ne da sam je popušio nego sam od 33. do cca 38. tako jako povukao da me na trenutak bilo strah. Podsjetilo me na one Patrčevićeve priče o trenucima kada iz sebe izvlačite energiju koje u vama ne bi trebalo biti.

Zamolio sam ga da trči ispred mene i da me vuče još jače. Želio sam protrčati kroz taj zid o kojem svi pričaju.

U tom trenutku sam se isključio. Pratio sam samo svoje disanje i tempo koji mi je on zadavao. Ponekad sam tražio da malo uspori, a ponekad da ubrza. Nisam više nikoga vidio niti čuo. Zaboravio sam i na okrepe. Prepustio sam se njegovom tempu jer sam predosjećao da smo na dobrom putu da ostvarimo "njegov" cilj - maraton ispod 4h. Nisam ga želio pitati da li sve ide po planu. Znao sam da će naći načina da ga ostvari.

Zadnja 3km sam se umorio. Izgubio sam svoj tempo. Sve manje ljudi sam preticao. No, Vlahek je bio tu negdje, na 5-10m ispred čime mi je govorio da moram ubrzati jer inače ništa od maratona ispod 4h. Sada, kada sam mu bio tako blizu (maratonu ispod 4h) nisam htio ne iskoristiti priliku. Vukao sam najjače - što je vjerojatno bilo 6-7 min po km. Bodrio sam se, ponekad i ne tako tiho. No, nije išlo brže. Nikako.

Na km do cilja, Vlahek je usporio i ja sam ga sustigao. Rekao mi je da samo tako nastavim i da dostojenstveno uđem u cilj svog prvog maratona i to ispod 4h!

Vjerujem da mu je bilo drago što me je uspio dovesti do cilja ispod 4h, ali vjerujte meni je bilo još draže!

Ispred adidasovog štanda

Teško je opisati osjećaj i trenutak ulaska na tako poseban i ujedno prekrasan stadion (na koji se može ući samo jednom godišnje i to na dan maratona) gdje vas dočekuje nekoliko tisuća gledatelja glasno navijajući, a da uz to završavate svoj prvi maraton za koji se strpljivo spremate već 4 godine.

Suza nije kanula, ali se nešto stislo u grlu dok sam hodao po stadionu prema izlazu.

Pomalo zbunjen, uzeo sam svoju vrećicu s izotonikom, vodom, sokom, dvije banane i otišao se istezati u obližnji park.

Stadion

Statistika

Neto vrijeme: 3:58:40
Ukupni poredak: 2.289 od 7.751
Poredak u kategoriji <35:  558 od 1.701
Broj muških na utrci maratona: 7.751
Broj žena na utrci maratona: 2.333 žena
UKUPNO NASTUPILO:  10.084

Umjesto zaključka

Sada je ponedjeljak 23 sata i moram priznati da se ne osjećam ovako strgano - http://www.youtube.com/watch?v=m-hCuYjvw2I, mada doktor-svih-doktora kaže da sutra dolazi ono najgore. Popio sam brufen, sada sam na Compexu i nadam se da će barem jednom biti u krivu!

Ponosni vlasnici medalja!

Dr. Vlahek, Renata i ja ponosno pokazujemo naše medalje

Renata je trčala utrku od 10km.

Najvjerniji navijači na ZG aerodromu :) :)

 

Blog o pripremama za ovaj maraton se nalazi na adresi http://www.moj-prvi-maraton.info/

 Nedeljko Vareškić

Tekstovi