U nedjelju je početak 10. izdanja Zimske brdske lige Japetić u 10 sati kod Šumskog dvora u Ivančićima, ujedno je i završnica Cascadia Trail Trophy-a za ovu godinu u kojem je sudjelovalo više od 1.000 natjecatelja.
Tekstovi

Mjesec maratona - drugi dio
Objavljeno: 16.04.2011.
Janko nam donosi kratak pregled prošlog i najavu za predstojeći maratonski vikend. Ovaj put se raspisao o Parizu, Rotterdamu i Londonu. Pa poslušajmo ga, što ima za reći.

Pariz

Maraton u francuskoj prijestolnici polako i sigurno se približava elitnoj grupaciji pet najvećih svjetskih maratona (London, Boston, New York, Berlin i Chicago), pod skupnim imenom World Marathon Majors. Po mom osobnom sudu, brojnošću i rezultatima već tamo i pripada (barem ispred Chicaga), i pitanje je vremena kada će se uvaliti u „društvo odabranih“ ili ga proširiti. Ovogodišnji argumenti za takvo nešto su veoma čvrsti: 31.169 finišera, sedam maratonaca ispod 2:08:30 i osam maratonki ispod 2:29 i to unatoč, za rezultatske prilike, visokoj temperaturi od 24°C.

Zanimljivo da je prvi maraton u Parizu održan 1896. godine, isto kada i prve olimpijske igre, i tada je nastupio 191 učesnik. Kao moderni, gradski maraton, prvi put je održan 1976., i ovogodišnje izdanje je slavilo mali, 35-godišnji jubilej.
Prije 11 godina, kada je u Pariz putovala prva organizirana grupa hrvatskih maratonaca (njih 50 s autobusom), stvari nisu tako izgledale. Pariški maraton je bio loše organiziran, rezultati neatraktivni uz „samo“ 7-8 tisuća učesnika. Međutim, u zadnjih par godina došlo je do naglog procvata ove trke i sada je to zaista jedan od vodećih svjetskih maratona. I ako imate dovoljno sreće i brzine prilikom online prijavljivanja krajem godine (limitirano na 37,000), proljetni maraton u jednom od najljepših svjetskih gradova može biti trkačko iskustvo koje se pamti za cijeli život. Masovni start kod Trijumfalne kapije, more trkača kroz Elizejeska polja, pored tvrđave Bastille i katedrale Notre-Dame, uz obale Seine, podno Eiffelovog tornja i na kraju kroz Bulonjsku šumu je nešto vrijedno za pričati unucima.

Ove godine je, u individualnim aranžmanima, nastupilo 8 hrvatskih maratonaca:

• 3474. Antonela Secer 4:39:45
• 3927. Miriam Korpar 4:47:31
• 4915. Branka Lozić 5:07:53
• 4380. Tihomir Mrkojević 3:29:03
• 5338. Dorian Ivančić 3:33:48
• 9435. Mario Pranjić 3:51:33
• 17504. Damir Lovreković 4:25:42
• 23397. Mario Žišković 5:14:10

Ovdje je na svom blogu svoju parišku avanturu opisao Mario Pranjić.
Inače, u vrhu bez nekih zanimljivosti i iznenađenja, u prvih 10 muškaraca i žena mnoštvo Etiopljana/ki i Kenijaca/ki su uspjeli razbiti tek jedan Francuz na 10. mjestu i dvije Ruskinje na 5. i 9.

• Muškarci:
• Benjamin Kiptoo KEN 2:06:31
• Bernard Kipyego KEN 2:07:16
• Eshetu Wendimu ETH 2:07:33

• Žene:
• Priscah Jeptoo KEN 2:22:55
• Agnes Kiprop KEN 2:24:43
• Koren Yal ETH 2:26:57

Rotterdam

Možda ne tako spektakularan kao gore pomenuti megametropolis maratoni, međutim, sa sjajnom tradicijom odlične staze, koja u kombinaciji sa savršenim vremenskim uvjetima kakvi znaju bit u ovo doba), u maratonskim kuloarima slovi za najbržu stazu na svijetu. Tako da već godinama služi kao lansirna rampa mladim kenijskim jurišnicima, koji ovdje postižu fantastične rezultate, te samim time dižu cijenu na svojim budućim nastupima. Tako su u posljednjih 13 godina svaki put pobjeđivali kenijski atletičari (i to svaki put drugi, i to svaki put ispod 2:08:30!), koji unatoč odličnim rezultatima s Rotterdama nisu uspjeli ponoviti ni vrijeme ni pobjedu na nekom od maratona lige big 5!

Maraton se u Rotterdamu trči od 1981., što znači da su i oni slavili 30-godišnji jubilej. U početku je privlačio najbolje svjetske maratonce tog doba, pa su svojevremeno svoj duboki trag ovdje ostavili jedan Rob de Castella, zatim Gidamis Shahanga, Carlos Lopes, Belayneh Densimo, Dionicio Ceron, Vincent Rousseau, Domingos Castro, Abebe Mekonnen i druga velika imena svog doba. Posebno ga je obožavala „zlatna španjolska generacija 90-ih“: Fabian Roncero, Abel Anton, Martin Fiz, Alberto Juzdado, Antoni Peńa, Jose Rios, svi s osobnim rekordima ispod 2:08! Međutim, u novom mileniju nitko ne može parirati afričkim trkačima. Ova staza je najduže držala i svjetski rekord, ukupno preko 13 i pol godina kod muškaraca (Carlos Lopes 3 i Belayneh Densimo 10), plus još godinu i pol kod žena (Tegla Loroupe). Probali su ove godine organizatori vratiti rekord u Nizozemsku, pri tom ponudili 350 tisuća dolara za njegovo obaranje i angažirali čak 6 vrhunskih pejsmejkera. Koji su pak provukli 7 legitimnih kandidata na nivou Gebresellasievog rekorda do 25. kilometara i onda popucali.

• Muškarci:
• Wilson Chebet KEN 2:05:27
• Vincent Kipruto KEN 2:05:33
• Chele Dechasa ETH 2:08:47

• Žene:
• Phils Ongori KEN 2:24:20
• Hilda Kibet NED 2:24:27
• Lishan Dula BHR 2:26:56

Da vas ne buni kupljena naturalizacija, Hilda Kibet je u biti Kenijka, a Lishan Dula Etiopljanka, tako da smo i ovdje imali izraženu dominaciju ove dvije afričke države.
No, kako sam najavio u članku od prije mjesec dana, u Rotterdamu je ipak pao jedan svjetski rekord, i to fantastičan! Za neke možda i najveći trkač svih vremena, 80-godišnji Ed Whitlock je popravio svjetski rekord u kategoriji muškaraca starijih od 80 godina i to za punih 14 minuta i sada iznosi 3:25:40!! Ako još netko misli da deda Ed nije najveći živući maratonac, neka uzme u obzir podatak da je prije 7 godina trčao maraton za 2:54, i da taj rezultat, kad se pretvori veteranskom hendikep formulom, vrijedi za nevjerojatnih 2:01:10, što je, hipotetski gledano – najveće trkačko ostvarenje, iza kojeg stoji aktualni svjetski rekord Paule Radcliffe 2:15:24 (pretvoren vrijedi 2:01:52 u muškoj konkurenciji), pa tek onda Gebreovih 2:03:59.

London

Kad smo već kod Paule Radcliffe, da najavimo i Londonski maraton, trku koja već osam godina i službeno nosi titulu najjačeg svjetskog maratona. Paula je svoj strašan rekord (koji bi mnoge od nas mogao nadživjeti, ako je za vjerovati doping-kontrolama) postavila 2003. godine, u trci u kojoj je imala muške pejsmejkere, i to komada dva, iz Kenije (a koja bi žena mogla to vući?). Zanimljivo da je na toj trci nastupila i naša Veronika (3:15), ali i 5 godina kasnije u Berlinu, kada je postavljen i muški rekord, a i proteklog vikenda u Linzu kada je postavljen hrvatski ženski rekord. U Londonu sam bio u funkciji pratioca te godine, metroom obišao za vrijeme trke nekoliko punktova i poslikao tu povijesnu trku (sve slike u ovom tekstu su s tog maratona).

Ove godine će Londonski maraton direktno prenositi Eurosport u nedjelju ujutro od 10:00 sati. Nažalost, za učesnike polumaratona u Rijeci, popodnevne snimke neće biti, pa preporučam snimanje. Jer trka će zaista biti strašna, ako uzmemo u obzir da će nastupiti 7 maratonaca s osobnim rekordom boljim od 2:06! Naravno, i ovdje se za prevlast bore Kenijci i Etiopljani, a zanimljivo će biti kako se s njima nosi prvak Europe Voktor Röthlin, zatim najbolji Marokanci Gharib i agresivni Bouramdane, te da li će konačno svoju slavu vratiti Martin Lel. Šteta što je iz trke ispao prijevremeno Samuel Wanjiru, i što Gebre ne voli trke s puno dobrih trkača, pa ostaje dojam da fali „ono nešto“, što je London uvijek imao, tipa special guest star.

No, zato je ženska trka dobila zasluženi epitet „najbolje u povijesti“, a argumenti su sljedeći: dvije trenutno najbolje svjetske maratonke (Shobukhova i Mikitenko), dvije nabolje Kineskinje (Zhou i Zhu), dvije s osobnim rekordom ispod 2:20 (Mikitenko, Zhou), olimpijska pobjednica (Dita), 5 Etiopljanki ispod 2:24 (ništa vam neće značiti ako ih nabrojim), tri trenutno najbolje Ruskinje (Shobukhova, Abitova, Konovalova), sve u svemu - 19 cura s osobnim rekordom ispod 2:30! Osim duela Shobukhova-Mikitenko, jako me zanima kako će to trpjeti Kineskinje, koje rijetko trče van domovine i kada se odluče za tako nešto, to znači da ne dolaze uživati u Big Benu i da će bit frke! Mada, ako se odčepi nekoj no-name Etiopljanki, sve se cure mogu slikat. A „ono nešto“ što fali u muškoj trci, u ženskoj neće nedostajati, jer će trčati Kenijka Mary Keitany, vrlo friška svjetska rekorderka u polumaratonu, koja je prije dva mjeseca postala prva žena u povijesti koja je 21,1km pretrčala za manje od 66 minuta (1:05:50).

U Londonu se maraton trči od 1909. godine pod različitim imenima, ali u današnjoj formi od 1981. Tijekom ovih 30 godina, trku je završilo preko 750,000 maratonaca, najviše lani, kada je do cilja stiglo njih 36,549. Trka ima, između ostalog, i humanitarni karakter, i čak ¾ učesnika daje svoje priloge, pa se svake godine skupi oko 50 milijuna funti, što je ovaj maraton svrstalo u Guinessovu knjigu rekorda kao priredba s najviše skupljenih sredstava na svijetu.

No, osim što je London najbrža, ujedno je i najsporija trka, koja drži apsolutni svjetski rekord u sporom trčanju maratona, koji iznosi 6 dana!! Naime, isto te famozne 2003. godine, nastupio je bivši boksač Michael Watson, što nije ništa neobično, jer boksači dosta trče i često nastupaju na maratonima. Međutim, Watson je 1991.g. teško nokautiran, nakon čega je proveo 40 dana u komi i pretrpio 6 operacija na mozgu. Nakon što se konačno osvijestio, proveo je više od godinu dana na intenzivnoj njezi, te sljedećih 6 godina u invalidskim kolicima. Ponovo je učio govoriti i pisati, a rečeno mu je da nikada više neće hodati. Međutim, nakon 12 godina rehabilitacije, odlučio se za ovaj nevjerovatni poduhvat, za što ga je naposlijetku nagradila osobno britanska kraljica.

Piše - Janko

Tekstovi